Alergijski rinitis u djece

O alergijskom rinitisu piše Ivana Samardžija Čor, dr.med., specijalist pedijatrije

Učestalost alergijskih bolesti u stalnom je porastu, osobito u dječjoj dobi i adolescenciji. Od alergijskog rinitisa pati čak 15-20% pučanstva, pa tako i djece. Zajedno s astmom i atopijskim dermatitisom on je sastavni dio alergijskog sindroma.

Alergijski rinitis simptomatski je poremećaj nosne sluznice uzrokovan alergijskom upalom. Uobičajeni simptomi su kihanje, curenje nosa, svrbež i začepljenost nosa. Često su pridruženi i očni simptomi (svrbež i crvenilo očiju, osjećaj pijeska u očima) pa tada govorimo o alergijskom rinokonjunktivitisu. 

Sekrecija iz nosa je u pravilu vodenasta i serozna, no ponekad se može javiti i gušći sekret. Također se javlja svrbež nosa, nepca ili ušiju, a ponekad i slijevanje sekreta niz grlo zbog čega se kašljuca ili pročišćava grlo. Može se javiti i krvarenje iz nosa (epistaksa), glavobolje, hrkanje, a posljedično tome umor, smetnje spavanja i poteškoće u obavljanju dnevnih aktivnosti. U 80-90% djece simptomi alergijskog rinitisa nastavljaju se u odrasloj dobi. 

Ranije se koristila podjela alergijskog rinitisa na cjelogodišnji i sezonski. U novije se vrijeme alergijski rinitis klasificira prema trajanju simptoma na povremeni i trajni (stalni). Povremeni alergijski rinitis u pravilu je povezan s raznim vanjskim alergenima poput peludi stabala, trava i korova i najčešće se javlja u proljeće i ljeto (ovisno o cvatnji). Trajni alergijski rinitis najčešće je uzrokovan kućnim alergenima poput grinja, dlaka kućnih ljubimaca i plijesni i obično je izraženiji zimi kad se prostorije manje provjetravaju.

Budući da alergijski rinitis može dovesti do narušavanja kvalitete života, dijelimo ga i na blagi i umjereni/teški alergijski rinitis. Dakle, moguća su četiri oblika alergijskog rinitisa:


•    blagi povremeni
•    blagi trajni
•    teški povremeni
•    teški trajni alergijski rinitis

Ova je klasifikacija jako važna jer se prema njoj određuje terapija i njeno trajanje.
Iako je alergijski rinitis pretežno uzrokovan pretjeranom reakcijom nosne sluznice na inhalacijski alergen, uzrok mogu biti i neke namirnice (bjelance, kravlje mlijeko), osobito u djece mlađe od 3 godine. Pri dodiru alergena usnicama ili nakon ingestije dijete počne kihati, poteče mu serozni sekret iz nosa i očiju, najčešće u sklopu perioralnog alergijskog sindroma, kontaktne urtikarije ili astme. Nakon dobi od 3 godine nutritivne alergene zamijenjuju inhalacijski.

Dijagnoza alergijskog rinitisa najčešće se može postaviti detaljnom anamnezom i kliničkim pregledom. Pri pregledu valja obratiti pozornost na karakteristične simptome: curenje iz nosa, kihanje, svrbež nosa te crvenilo i suzenje očiju. U dječjoj dobi često se primjećuje disanje na usta, nazalan govor, a mogu se uočiti i tamne otekline donjih očnih kapaka (alergijski podočnjaci) uz izražene kožne nabore i poprečni nabor na nosu koji nastaje zbog stalnog brisanja nosa rukom prema gore (alergijska brazda). Pregledom nosa (rinoskopijom) vidi se otečena i lividna (plavičasta) sluznica nosa uz najčešće vodenasti sekret. Pregledom grla može se uočiti cijeđenje sekreta niz stražnju stijenku ždrijela i blaža hiperemija (crvenilo) sluznice.

Od postupaka za potvrdu dijagnoze radi se kožno ubodno testiranje (prick test) na inhalacijske, a u djece i na nutritivne alergene, zatim određivanje ukupne razine IgE i specifičnih IgE protutijela na pojedine alergene. U prevenciji i liječenju alergijskog rinitisa važno je izbjegavanje alergena i edukacija bolesnika i njegove obitelji. Kod kućnih alergena (grinje, prašina, dlake kućnih ljubimaca, plijesan) postupci koji mogu umanjiti izloženost i olakšati tegobe su uklanjanje tepiha i zavjesa, redovito usisavanje i pranje podova, prozračivanje, korištenje navlaka za madrace, poplune i jastuke koji su nepropusni za grinje te uklanjanje ili često pranje plišanaca.

Kod peludne alergije preporučuje se poznavanje peludnog kalendara, danas dostupnog na mrežnim stranicama ili besplatnim aplikacijama za mobilne uređaje. U sezoni treba izbjegavati boravak u područjima bujne vegetacije, pogotovo u jutarnjim satima kada je visoka koncentracija peludi u zraku. Nakon boravka vani, po ulasku u stambeni prostor, preporučljivo je svući odjeću, otuširati se, oprati kosu te dobro isprati nos fiziološkom otopinom ili pročišćenom morskom vodom, a sve s ciljem uklanjanja alergena.

Toaleta nosa izotoničnim otopinama (pročišćena morska voda, fiziološka otopina) jeftina je i jednostavna metoda liječenja alergijskog rinitisa. Klinička istraživanja na djeci s alergijskim rinitisom pokazuju značajno smanjenje simptoma, a neka su čak istraživanja pokazala jednaku učinkovitost nosne lavaže i medikamentozne terapije u djece te stoga nosna lavaža može biti i jedina (alternativna) terapija za djecu i trudnice s alergijskim rinitisom. 

Ako postoje simptomi usprkos izbjegavanju alergena, primjenjuju se lijekovi: intranazalni i peroralni antihistaminici, intranazalni kortikosteroidi i antagonisti leukotrijenskih receptora. Antihistaminici djeluju bolje na histaminom posredovane simptome (curenje nosa, kihanje, svrbež), a kortikosteroidi na začepljenost nosa. Liječenje se uobičajeno provodi 2-4 tjedna, potom se procjenjuje učinak i planira daljnje liječenje. 

Specifična imunoterapija jedino je uzročno liječenje alergijskog rinitisa i vrlo je učinkovita. Primjenjuju se postupno rastuće koncentracije određenog alergena (pod kožu, pod jezik ili oralno) s ciljem modifikacije imunološkog odgovora i tolerancije alergena. Budući da su astma i alergijski rinitis na osobit način povezani jedinstvenim dišnim putem i da će oko 40% djece s alergijskim rinitisom razviti astmu, ovo je jedini oblik liječenja koji može smanjiti rizik naknadnog nastanka alergijske astme.

No, s obzirom na to da je bolje spriječiti nego liječiti, a posebni se napori ulažu u prevenciju raznih bolesti i poremećaja u djece, valja još jednom naglasiti važnost preventivnih postupaka kod oboljelih od alergijskog rinitisa: izbjegavanje alergena (kontrola kućnog mikrookoliša, postupci uklanjanja alergena, a posebno peludi – umivanje, tuširanje, pranje kose, promjena odjeće) i uklanjanje alergena s nosne sluznice ispiranjem otopinom pročišćene morske vode ili fiziološkom otopinom.

Literatura:
Bousquet J. Jean , Schünemann Holger J. , et al. Next-generation ARIA care pathways for rhinitis and asthma: a model for multimorbid chronic diseases.Clin Transl Allergy (December
2019) 9:44 DOI: 10.1186/s13601-019-0279-2.
Mitsias, D.I., Dimou, M.V., Lakoumentas, J. et al. Effect of nasal irrigation on allergic rhinitis control in children; complementarity between CARAT and MASK outcomes. Clin Transl Allergy 10, 9 (2020)
Richter D. Osobitosti alergijskog rinitisa u djece. Acta Med Croatica. 2011; 163-168.
Schuler IV CF, Montejo JM. Allergic rhinitis in children and adolescents. Immunol Allergy Clin N Am. 2021; 41: 613-625.
Včeva A, Zubčić Ž, Mihalj H, Mendeš T. Alergijski rinitis u djece. Paediatr Croat. 2017; 61 (Supl 1): 152-157.
Wang Y, Jin L, Liu S-X, Fan K, Qin M-L, Yu S-Q. Role of nasal saline irrigation in the treatment of allergic rhinitis in children and adults: A systematic analysis. Allergol Immunopathol (Madr.). 2020; 48 (4):360-367.
LinL,ChenZ,CaoY,SunG.Normalsalinesolutionnasal-pharyngealirrigationimproveschroniccoughassociatedwithallergicrhinitis.AmJRhinolAllergy.2017;31:96---104

 

Imunitet
Imunitet
Dojenački grčevi
Dojenački grčevi
Njega nosa
Njega nosa
Snažna djeca
Snažna djeca
Aktivna djeca
Aktivna djeca